Kondilomi, papilomi, warts, polne bradavice, sve su imena za veoma neprijatnu virusnu i polnu prenosivu bolest. Veoma su neprijatni zbog teškog lečenja, gotovo nemogućnosti da se potpuno uklone, kao i mogućnost da pređe u kancer.

Uzrok nastanka

HPV (Humani Papiloma Virus) izaziva ovu bolest prijanjajući za epitalne ćelije kože i sluzokože, najčešće genitalnog regiona (vagine, anusa i penisa, ređe kože testisa).

Virus ceo svoj životni ciklus završava na površini (sluzo) kože, pa se ne može dijagnostikovati analizom krvi. Postoji preko 80 identifikovanih papiloma virusa koji prouzrokuju nekoliko različitih vrsta bradavica kod ljudi: kožne, plantarne, ravne i laringealne papilome, a 30 izazivapolne kondilome. Klasifikovani su po brojevima i većina je bezazlena po pitanju prelaska u rak.

HPV-16, 18, 31 i 45 stvaraju ravne i skoro nevidljive bradavice koje mogu postati maligne, dok HPV-6 i 11 predstavljaju najčešće uzročnike kondiloma, lako su uočljivi i ne izazivaju rak. Smatra se da prelaz kondiloma u rak zahteva prisustvo drugih štetnih faktora, kao što su: zaraženost herpes simpleks virusom, loš imunološki status i pušenje. Vreme inkubacije, dakle vreme od infekcije do pojave bradavice može trajati od mesec dana do godinu dana.

HPV se prenosi seksualnim putem, čak i blagim dodirom dve sluzokože, kao i vertikalnom transmisijom sa majke na dete gde novorođenče često biva inficirano dobija laringealne papilome (kondilome u grlu). Osim polnih sluzokoža u teoriji su opisani i kondilomi na usnama i u usnoj duplji kao posledica oralnog seksualnog odnosa sa zaraženom osobom, ali je ova pojava u praksi dosta retka. Moguće je i širenje kondiloma po telu, tj. prenošenje virusa sopstvenim rukama  sa svojih bradavica na neinficirana mesta. Smatra se da osoba koja je jednom zaražena kondilomima nikada ne može potpuno da se oslobodi virusa već samo posle lečenja gubi manifestacije istog, dakle virus je prisutan, ali celularna imunost mu ne dozvoljava da se ispolji u vidu bradavice.

Klinička slika

Nalaze se najčešće u anogenitalnoj regiji, kod muškaraca na prepucijumu, frenulumu, sulcusu coronariusu penisa, na orificijumu oretre (otvor uretre), a kod homoseksualaca na penisu, anusu i donjem delu rektuma (dokle dospeva polni organ pri penetraciji). Kod žena se najčešće nalaze na zadnjem zidu vestibuluma vagine, velikim i malim usnama, perineumu, ređe vagini i portio vaginalis uteri. To su obično mekane, izdužene  papilomatozne tvorevine, često na peteljci, sa karfiolastom površinom, bele ili ružičaste boje. Moguća je sekundarna infekcija, macarecija i krvavljenje, kada se oseća specifičan miris. U početku su mali, kasnije mogu narasti i biti vrlo voluminozni.

Preobražaj kondiloma u rak grlića materice, najčešći je kod žena kojima ova bolest i zadaje najviše problema zbog teške pristupačnosti bradavica za lečenje, inficiranosti kanala krozkoji prolazi beba i činjenice da pošto su kondilomi bezbolni, dugo buduneprimećeni u dubini vagine.

Dijagnoza

Postavlja se na osnovu kliničke slike, histoloških, ultrastrukturnih i imunoloških ispitivanja.

Lečenje

Lečenje kondiloma ja individualno. Može biti iscrpljujuće i dugotrajno, neretko uključuje hiruršku intervenciju, a može biti kratko i bezazleno. Ako se bradavice nalaze na površini polnih organa  i ako nisu veće od zrna graška, moguće ih je lečiti tzv. krioterapijom, odnosno "spaljivanjem" tečnim azotom. Ova je metoda bezbolna i ponavlja se na svaka 3 - 4 dana do nestanka bradavica, kada se radi test sirćetnom kiselinom radi provere preostalih mikrolezija. Nekada je dovoljno 2 - 3 puta otići na terapiju tečnim azotom i sve promene nestanu, a nekada lečenje potraje i do godinu dana, pa se savetuje apstinencija od svakog polnog kontakta tokom lečenje, jer bilo koje trenje inficiranog mesta dovodi rasipanja virusa.

Metoda za nešto upornije, takođe spoljne kondilome  je 0.5% rastvor podophilotoxina (podomin), tečnosti koja se stavlja na bradavicu. Koriste se i rastvori trihlorsirćetne kiseline kao i 5 - fluoracil krem. Laser je dobar metod kojim se uglavnom rešavaju unutrašnji kondolomi - vaginalni i rektalni.

Sve navedene metode leče samo manifestacije HPV, a ne bave se uzrokom, samim virusom. Novija istraživanja su u smeru pravljenja vakcine i korišćenja interferona , lokalno u terapiji kondiloma.

S obzirom da obolevaju uglavnom mlade osobe, veoma je važno da bez obzira koju od navedenih metoda lečenja primenimo, ne dolazi do značajnijeg oštećenja  tkiva i da je reproduktivna funkcija potpuno očuvana. Kondilomi se često nalaze kod trudnica i tada pokazuju ubrzano širenje, zbog pada imuniteta i drugih okolnosti pogodnih za širenje infekcije. lečenje mora da se sprovodi u toku graviditeta, bez obzira na starost trudnoće. Tokom cele trudnoće mogu će je raditi laserske vaporizacije kondiloma vagine i vulve, a u slučaju izraženih promena  i grlića materice. Ukoliko na grliću materice nema ozbiljnijih kondilomatoznih promena, koje nemaju tendeciju brzog širenja, laserska vaporizacija grlića materice radi se 15 - 20 dana pre termina porođaja, bez rizika za majku i plod.

Ipak za hirurge najprihvatljivija metoda je metoda elektrokoagulacije ili ablacije radiotalasima. Ovim metodama, ukoliko se primenjuju valjano, može se sa većom sigurnošću rešavati ova bolest.